BIBER 02
Radio svira po cijeli dan. U dnevnoj sobi, na komodi ispod televizora. Radio je drvena smeđa kutija, marke Triglav – Iskra. Sprijeda ima oči – dva sjajna metalna kruga, i šest zuba – bijele plastične tipke – u tamnim desnima. Niko previše ne mari za program....
BIBER 02
Kad se rat završi, o njegovom paklu najstrašnije svedoče kapije i ulazna vrata kroz koja niti ko ulazi, niti ko izlazi. Tu, na njihovom pragu, leže mrtvi, dok živi obilaze njihove senke, oplakujući ih bez glasa. Žalost je duboka, nade su slabe, a budućnost je daleko....
BIBER 02
Kupatilo je mjesto gdje mogu glasno plakati. Tamo šištanje vode iz tuša dominira i guta moje jecaje. Sjećam se majčinih riječi Nemoj plakati! Budi jaka! Te riječi su u mom poimanju izjednačile slabost sa suzama i živjela sam u nekoj vrsti prećutne...
BIBER 02
Nije to taj mrak. Mrak je u mom selu tada bio gušći i imao je miris, imao je ukus. Sećam se da su mi bila puna usta tog mraka. Bila je neka rana jesen, još leto nije shvatilo da je prošlo. Na kraj sela počinjala je šuma koja se obrušavala naniže, strmoglavo se...
BIBER 02
Nekoliko godina po završetku rata počeo sam da radim u Đakovici, u jednom osiguravajućem društvu sa sedištem u Tirani. Još nisam ni bio upoznao sve kolege kada sam jednog dana na radnom stolu zatekao pozivnicu. Drug iz kancelarije – nismo se još bili upoznali, rekoše...
BIBER 02
Jučer sam se vratila iz Srbije, te zemlje mraka, četnika, mržnje i prasića. Evo još nisam raspakirala ni stvari, ni dušu. Još sam sva zbrčkana, a moram se srediti. Najprije moram odnijeti aparat da mi razviju slike… nije mi dovoljno samo u kompjuteru. Može mi pasti...
BIBER 02
3:03. Kiša je prestala prije pola sata. Reflektori razgolićuju blatne stope i smeće razbacano posvuda – plastične vrećice, konzerva, potrgana tenisica, dječja rukavica, glava plišanog zeca… Kraj ograde šeta muškarac u maskirnoj odori. Prilazi mu kolega u plavom i...
BIBER 02
Uroš? Gde je moj Uroš? Ne znam gde je. Niti gde si ti, ne znam. Ni ja gde sam. Nekada davno činilo mi se da takvo znanje i nije ništa drugo nego disanje, gledanje, življenje. To znanje je vrlo lako moglo biti ono vreme kada bih ja, ostavši poslednji budan, krenuo po...
BIBER 02
Škrip, škrip, škrip. Snijeg pod njegovim nogama stvarao je nekakvu kompoziciju. Jednoličnu, u istom taktu i ritmu, koja je, unatoč tome, sličila glazbi. Čizme su mu upadale u duboki snijeg i ostavljale za njim primjetna udubljenja. Koračao je s naporom, i s naporom...
BIBER 02
Ima nekih noći u kojima sanjam kako mi izmiče iz ruku i bježi od mene. Trči i trči u bičvama koje sam mu isplela u zimu 1983. Majčino srce raspada se i na sâm spomen čeda. A moje skapava pod zemljom godinama. Nisu mi ga dali vidjeti zadnji put. Kovčeg mogao je podići...
BIBER 02
Jusuf je sjedio ispod drveta oraha, a cigara mu je dogorijevala između požutjelih prsta, pržeći mu jagodice. Ni damar da ga takne! Izgorjela je do filtera časkom. Posegnuvši za drugom iz kutije, pogled mu zaustavi cvjetna haljina koja bljesnu kao snoviđenje: uvojci...
