Andrea Hribar Livada
Ja sam razmak između riječi, tišina između nota, prostor između zidova… Nevidljiva, skrivena, skamenjena. Ja sam sag starog šumskog lišća koje šušti pod vojničkom čizmom koja prilazi sve bliže i bliže. On je galama, psovka i stijena. Golema ruka s borama od zemlje. Tutanj rata u blizini. On je sve što ja nisam, ja sam sve što on nije. Ruke su mu snažne i grube, hrapave i tamne na mom licu tankom i bijelom, prozirna koža crveni se bolno… Moja je odjeća bijela i poderana, njegova je tvrda i debela i zelena. Oči su mu plitke i žute, ljutite, moje su staklene i duboke. Bol je moja, nije njegova. Uzdasi su njegovi, moj je jecaj. Dah mu je gust i težak, nepodnošljiv. Ja daha nemam. Lutkica pored mene je slomljena, puška je njegova čitava. Pogled mu luta preko mojih grudi. U mome je pogledu oblak što pluta iznad njegove glave, ptica u letu, šumske krošnje što nježno trepere. U mojim mislima nema ničega.
*
Ljeto je. Miriše na spaljenu zemlju. Znoj mi teče preko raspupalih grudi. Trbuh mi je okrugao i tvrd kao prezrela lubenica. Bojim se da će puknuti ako ga malo jače stisnem. Ispod moga srca kuca još jedno.
Žuljevitim rukama moja majka mijesi kruh. Muhe zunzare prelijeću ispred njezinih tužnih očiju. Ona ih ne primjećuje. Cvijeće na prozorskoj dasci uvelo je. Majčine se usnice miču u tihoj, neprekidnoj molitvi. O mome se nabujalom trbuhu ne priča.
Otac je povazdan u polju. Nikada nije s nama. Više ne ide u crkvu niti u gostionicu. Pogled mu je spušten ispod čupavih obrva. Pogrbljen je, posramljen, obješenih ramena. Ne znam voli li me još.
Ne molim se više. Bog se od mene sakrio. Ili ja od njega. Ionako u crkvu više ne idemo. Ne znam želimo li tako ili ići više ne smijemo.
Moj dom mi je postao stran. Nije mi utočište. Bježim iz njega. Ali više nikada u šumu. U šumi žive čudovišta. Idem samo do zadnje seoske kuće. Tamo sjedim na kamenu, ispod znaka s prekriženim imenom moga sela. Gledam niz cestu. Tražim svoju budućnost. Ali ne nalazim je. Mislim da mi je ukradena. Ili sam je pustila da ode, ne znam. A voljela bih da znam. Ili ne bih. Kamen je tvrd ispod moje koščate stražnjice, a trbuh u kojem je život, gura mi se o gola bedra. Neudobno je kao što su neudobni moji osjećaji.
Noću je najteže. Snovi su stvarni i bolni. I previše je vruće. Ljeto predugo traje. I noći predugo traju. Ja sam predugo živa. Možda mi nije mjesto na ovome svijetu. Možda sam zalutala s nekog drugog planeta. Ne znam gdje pripadam. Ništa mi više nije poznato. Sve mi je ukrao. Tonem i propadam. Možda do jutra nestanem.
Ujutro sam još uvijek tu. I dalje je vruće. I dalje mi je trbuh pregolem. I dalje sam izgnanik u svome domu. Možda je vrijeme da krenem niz cestu, prođem pored prekriženog znaka i odem potražiti svoju budućnost.
Sve što imam stane u plavi ruksak. Majka mi pruža papirić s imenom i adresom tetke iz velikog grada. Otac mi u ruku utiskuje hrpicu zgužvanih novčanica. Majka mi pravi križ na čelu, a otac za mnom potiho zatvara vrata.
*
I prođe godina, prođu i dvije. Tuga je u meni i dalje golema, a sramota nikad preboljena. Ali…
Moja je djevojčica prozirna i bijela, anđeo bez krila. Nježno biće koje pleše boso. Ona razmišlja o suncu i životinjama, voli ljude i cvijeće, priča s drvećem i rijekom.
Moja djevojčica ima samo mamu. Njen tata je mitsko biće rata, matematička nepoznanica. Moja je djevojčica rođena iz šume, oblaka i krošnje, iz ptice u letu.
Ona je oprost svakog grijeha, utjeha svakoj suzi. Ona je rođena kako bih živjela.
Andrea Hribar Livada
Andrea Hribar Livada rođena je 1976. godine u Zagrebu. Prvi radovi objavljeni su joj u reviji Kana u izdanju Kršćanske sadašnjosti gdje je surađivala i kao urednica rubrike za mlade. Dječje pjesme i priče objavljivane su joj u dječjim časopisima Radost i Zvrk. U uredništvu časopisa Zvrk radila je 1997. i 1998. godine, a 1998. godine izdana joj je slikovnica "Dar svetoga Nikole", u izdanju Teovizije. Idejna je začetnica i glavna urednica časopisa za djevojčice Luna koji je izlazio 2009. i 2010. godine, te časopisa za trudnice i roditelje Mamino sunce koji izlazi od 2004. do danas.
Kontakt: andrea@optimamedia.hr
ažurirano: 02/03/23
