BIBER 05 | Biber

Pogača

ivana franovic — Thu, 02 Mar 2023 07:56:42 +0000

Pogača je vruća, meka kao duša. * „De, uzmider malo“, kida komad i prinosi ga njegovom ulubljenom licu. Uhvatila ju je pred kokošinjcem. Zavrnula joj je vrat, koristeći se zakonom jačega. Raščerupala ju je, spretnim rutinskim pokretima, pa gurnula u lonac, pod poklopac. Voda je već ključala kad ih je vidjela kroz prozor, razularene poput dječurlije koja se igraju rata. A možda ovo i…

Source

Gluvonema

ivana franovic — Fri, 17 Feb 2023 08:43:46 +0000

Bilo je treće veče bombardovanja i već smo se istrenirale na koji krevet i sa kim ćemo leći u mračnom podrumu bolnice. Čim smo čule prodorne zvižduke popodnevne sirene koji su opominjali na opasnost od bombardovanja grada, izašle smo iz soba u kojima smo bile smeštene i spustile se niz stepenice u dugom, jednoličnom i tihom redu trudnica, koji je, kada bi se posmatrao s gornjeg sprata, ličio na uvijeno telo nekog debelog i tromog gmizavca. Hodale smo kao mesečari, prateći jedna drugu pognutih glava, korak po korak, utonule u misli na naše kuće, u kojima smo ostavile porodice i svakodnevice sa uobičajenim teškoćama i smetnjama, koje su nam sada izgledale tako slatke i drage, budeći nam čežnju da im se vratimo što je pre moguće...

Na dnu šoljice

ivana franovic — Mon, 06 Mar 2023 07:23:44 +0000

Mama je uvek govorila da ne oseća nikakvu potrebu za šetnjama, luksuznim odmorima ili skupim večerama. Njoj je bilo važno samo ono vreme koje provede s porodicom – a gde i kako, to je sasvim nebitno. Barem za nju. Tako je i nastala naša tradicija – svaki dan, kada smo svi kod kuće, svako od nas poviče: „Ko želi kafu, ko čaj?“ i postara se da čitavom Prištinom, a kamoli po sobama stana…

Source

Crtice iz života izbjeglice

ivana franovic — Mon, 27 Feb 2023 08:18:26 +0000

Stojimo na uzvišenju koje nam pruža divan pogled na okolne brežuljke i dolinu koju okružuju. „Ono tamo je Trebević“, pokazuje mama rukom na jednu od planina. Obrazi su nam okrugli i crveni od svježeg zraka, šake ušuškane u rukave prevelikih jakni. Livade oko nas još su blatnjave, u sjenama drveća snijeg zadnjim naporima brani teritoriju, ali visibabe i kaćuni hrabro izviruju glave i najavljuju…

Source

Doba linjanja

ivana franovic — Tue, 28 Feb 2023 08:01:31 +0000

Prsti ti trljaju tjeme toliko jako da te gotovo boli. Potom, dugo stojiš pod hladnom vodom. Dok bos hodaš do kuhinje, na tabanima ti ostaju mačje dlake. Sirup od bazge iscurio ti je po frižideru. Počistit ćeš, ali nakon što popiješ kavu. Sipaš mlijeko, šećer, pališ kompjuter. Čitaš mejlove, vijesti, fejsbuk statuse. Misliš na more i svoj bankovni račun. U Zagrebu su izmjerena 32 stupnja.

Source

Djevojčica

ivana franovic — Thu, 02 Mar 2023 10:22:50 +0000

Ja sam razmak između riječi, tišina između nota, prostor između zidova… Nevidljiva, skrivena, skamenjena. Ja sam sag starog šumskog lišća koje šušti pod vojničkom čizmom koja prilazi sve bliže i bliže. On je galama, psovka i stijena. Golema ruka s borama od zemlje. Tutanj rata u blizini. On je sve što ja nisam, ja sam sve što on nije. Ruke su mu snažne i grube, hrapave i tamne na mom licu tankom i…

Source

Kava s Jelenom

ivana franovic — Fri, 24 Feb 2023 10:45:22 +0000

Otac je iz dućana donio nekoliko praznih kartonskih kutija na kojima je pisalo „Čajni kolutići“ ili „Suncokretovo ulje“. Rekao je da ih napunimo najnužnijim stvarima, jer više od toga neće stati u prtljažnik. Spustivši kutije na verandu, naslonio se na zid kuće i dugo razgledao dvorište. Potom je polako dizao pogled uz hrapavu koru orahova stabla, prema krošnji i pahuljastim oblacima na proljetnom nebu. Na kraju ga je spustio i ostavio da nekontrolirano pluta ravnicom u daljini. Kad mi je dosadilo pratiti njegov pogled, prebacila sam se na promatranje čika Lujine trešnje, osute bokorima mirisnih cvjetova, spremnih da se uskoro pretvore u sočne slatke plodove...

Zemlja sreće

ivana franovic — Fri, 10 Feb 2023 08:03:48 +0000

„Vid ga, Mimi, kakav je“, kaže majka. „Šta mu fali?“ odgovori ona dok mi oko vrata vezuje dotrajali žuti stolnjak. „Pari grm. Triba ga ostrić pod hitno!“ „A nemoj sad tako.“ „Za misec dana je škola. Neće ga pustit u četvrti razred!“ „Sa ćemo ga, dont vori. Biće lip ki Sandokan.“ Sjedim pred ogledalom nasred hodnika, Mimi mi stavi lonac na glavu, pa škarama odrezuje viškove kose.

Source

Graho

ivana franovic — Thu, 23 Feb 2023 08:38:15 +0000

U cik zore, kada je iznad bakine kuće nebo još ljubičasto od noćne svježine a sunce negdje tamo iza, na drugoj strani Grmeča, već najavilo dolazak dana, moj oroz Graho je s vrha krošnje jabuke, baš s grane koju vidim iz svog kreveta, najavljivao novi dan upornim kukurijekanjem, zvonkim i prodornim, a za mene strogim i nestrpljivim. To nam je bio tajni znak – meni da skočim iz kreveta i sjednem na drvenu klupicu prozora moje sobe, a Grahi da vidjevši mene još jednom kukurijekne, sada veselo, pa se šušteći krilima u letu spusti s grane u moje krilo, sav raščupan. Tu bi se umirio i malo otkunjao...

Moja baba Anica

ivana franovic — Fri, 03 Mar 2023 10:38:37 +0000

Dana devetnaestog listopada godine dvijetisućedesete sahranili smo babu. Sahranili smo je u selu u državi u kojoj se rodila i proživjela većinu života. Tata i babina ostala djeca odlučili su ispoštovati njezinu posljednju volju i rekli da se neće više opterećivati time što su u tom selu dvije crkve i što u ovoj našoj već godinama pop nema kome dolaziti. Nije im smetalo što je naše groblje zapušteno i obraslo kojekakvim raslinjem. Bili su sretni da oko njega nema mina. Pozvali su popa da dođe sahraniti babu i sve platili. Toliko su babi bili dužni.